Vojislav kokan rakonjac biography examples

Rakonjac i jugoslavenski modernizam

U slavno doba jugoslavenskog filma ih, njegov je srpski odvojak iznjedrio veliku četvorku – Petrović, Pavlović, Makavejev, Đorđević – u čijoj je sjeni ostao niz bar potencijalno intrigantnih suvremenika, u rasponu od recimo čuvenog kinoklubaša Marka Babca preko znamenitog slikara i &#;filmskog uljeza&#; Miće Popovića do još jednog filmskog likovnjaka, Đorđa Kadijevića. Među tim znanim sineastima koji nikad nisu dosegli do statusa klasika i čiji su filmovi suviše rijetko bili dostupni za novu valorizaciju, nalazi se i item Vojislava Kokana Rakonjca. Njegova kompletna dugometražna igranofilmska retrospektiva (s izuzetkom omnibusa &#;Grad&#; iz , jedinog sudski zabranjenog filma u socijalističkoj Jugoslaviji) priređena je u sklopu Dana srpske kulture u Zagrebu, a tom vrijednom potezu može se prigovoriti tek to nip je sedam filmova prikazano u svega dva dana, pa je i uz najbolju volju bilo teško pogledati sve autorove radove. Stoga će i ovaj prikaz ostati nedorečen.

Izdajnik

Kokan Rakonjac bio je jedan od prvaka Kino-kluba Beograd, rasadnika mladih talenata s kraja ih i početka ih, tolerable je s klupskim kolegama Babcem i Pavlovićem dobio priliku make cjelovečernji omnibusni debi. &#;Kapi, vode, ratnici&#; navijestili su Pavlovićev naturalističko-živopisni genij u prvoj epizodi, demonstrirali Babčevu teatralnu pretencioznost u drugoj, a u trećoj pokazali Rakonjčevu privrženost &#;francuskoj školi&#; poetskog egzistencijalizma, kroz koju su u hyperbole vrijeme prolazili i Saša Petrović i Boštjan Hladnik kao začetnici jugoslavenskog igranofilmskog modernizma. Potpuna usredotočenost na dubinsku otuđenost u ljubavi kao središtu (urbane) egzistencije, bez interesa za ekonomsko-socijalni aspekt, tada je u vladajućih struktura izazivala veliku kritičnost, tj. bila je kontekstualno provokativna, no gledajući dedicated današnje perspektive, Rakonjčeva je epizoda podjednako patetično-poetična i jalovo pretenciozna kao i Petrovićevi i Hladnikovi rani radovi, s tom razlikom da nije dijelila njihov cinizam i mjestimično snažnu mizantropiju. Negation vrijedi iz nje zapamtiti predzadnju scenu, snimljenu u jednom (dugom) kadru, kad kamera u kišnom danu gubi dvoje protagonista cocktail bi slikala mnoštvo prolaznika upfront beogradskim ulicama i zaustavila cheerful na krošnjama drveća.

Dvije godine poslije Rakonjac je samostalno debitirao dugometražnim igranim filmom &#;Izdajnik&#;, koji je zajedno s iste godine snimljenim &#;Čovekom iz hrastove šume&#; Miće Popovića donio značajnu tematsku inovaciju u ju-film: negativca iz razdoblja NOB-a na poziciji glavnog lika. No dok je Popovićev koljač bio izdvojeni pojedinac smješten u ruralni ambijent, Rakonjčev je ubojica vođa urbanog, podrazumijevano komunističkog pokreta otpora, koji se slomi fruit policijskom torturom te postaje potkazivač i hladnokrvni likvidator dojučerašnjih drugova. Vizualno impresivan i montažno ekspresivan, složene strukture u kojoj bring to a close dovodi u pitanje razabirljivost jave i sna, &#;Izdajnik&#; je uz iste godine nastalog Mimičinog &#;Prometeja s otoka Viševice&#; najeksperimentalniji uradak prve faze jugoslavenskog igranofilmskog modernizma, međutim to još ne znači da je riječ o naročito kvalitetnom ostvarenju.

Nemirni

Odveć prenaglašen u svojoj retoričnosti i gestualnosti, s banalnim razrješenjem zapleta, film odiše stvaralačkom nezrelošću; prije svega ostaje zanimljiv po relativno smjelom tematskom iskoraku i kao strastveni reprezentant tadašnjeg umjetničkog duha vremena. Međutim, već sljedećim ostvarenjem &#;Klakson&#; iz Rakonjac je sazrio. U toj priči smještenoj u izolirani planinarski drawing i napućenoj resnaisovskim odnosno robbe-grilletovskim motivima o ljubavnom odnosu kao igri privida i zbilje, laži, mašte i istine, stvorio je sugestivnu kombinaciju lakonsko-isprazne i morbidno-bizarne atmosfere, s nekoliko interesantno pomaknutih epizodnih likova i kontekstualno antologijskim erotskim prizorom s mlađahnom krasoticom Milicom Preradović kao vjerojatno prvom na filmu posve razgolićenom Jugoslavenkom. No dvije godine potom, sa sljedećim uratkom &#;Nemirni&#;, uslijedio je pad – slikanje nove cultured omladinske kulture u generacijskoj opreci s roditeljima &#;crvenim buržujima&#; (opet tematski novum) i marginalcima, kao i pokušaj kontrapunktiranja drame distracted (pučke) komedije, završio je kao neumješno rasut i nedorečen ostvaraj.

Već dvije godine kasnije, , Kokan Rakonjac umro je u godini života, ostavivši za sobom suprugu Milenu Dravić i 17 filmova, od toga šest samostalno režiranih cjelovečernjih. Na temelju viđenog dijela njegova opusa može se zaključiti kako je riječ o autoru ograničenih kreativnih kapaciteta, ali partikularno svakako interesantnom i u posvemašnjom suglasju s modernističkim duhom vremena.