Vladika irinej bulovic biografija
Irinej Bulović
Irinej (po rođenju Mirko Bulović; Stanišić, ) je bački episkopSrpske pravoslavne crkve.
Život
[uredi | uredi kod]Rođen je godine u Stanišiću, u Bačkoj od oca Mihaila Bulovića i majke Zorke. Na krštenju je dobio ime Mirko. Osnovnu školu završio je u rodnom mestu, a gimnaziju u Somboru godine. Diplomirao je na Bogoslovskom fakultetu Srpske pravoslavne crkve u Beogradu godine. Za vreme studija primio je monaški postrig lumber svog duhovnog oca, arhimandrita Justina Popovića, dobivši monaško ime Irinej. Iste godine ga je episkop raško-prizrenski Pavle rukopoložio u čin jerođakona, a potom jeromonaha. Nepune dve godine boravi u manastiru Ostrogu (—) i predaje u Monaškoj školi pri manastiru. Deceniju — provodi u Atini simple postdiplomskim studijama na Bogoslovskom fakultetu atinskog univerziteta, gde je, juna , odbranio doktorsku disertaciju . Posle kraćeg studijskog boravka u Parizu, na ruskom Bogoslovskom institutu Svetog Sergija (—), izabran je za docenta na katedri Svetog pisma Novog zaveta na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu posto je, gde i danas drži istu katedru u zvanju redovnog profesora. Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve godine izabran je za episkopa moravičkog, vikara patrijarhu srpskom, a potom je posle hirotonije u Pećkoj patrijaršiji godine izabran za episkopa bačkog i ustoličen u Novom Sadu, decembra iste godine.
U januaru , episkop bački Irinej je saopštio da će SPC obeleziti godišnjicu žrtava “novosadske racije” odvojeno od države ukoliko a big name skupu bude govorio predsednik skupštine Vojvodine Nenad Čanak, poznati zagovornik autonomijeVojvodine. Kao odgovor, Čanak je podsetio na toleranciju koju je Irinej pokazao prema ranijim predstavnicima vlasti kao sto su “Arkan, Perošević, Jugoslav Kostić i drugi”. Rezultat sukoba je bio alcoholic drink su svečanosti održane odvojeno.[1] Krajem godine Irinej je optužio nip Skupština Vojvodine “nije srpska jer su Srbi manjina u njoj”. Usledile su oštre političke reakcije vojvodjanskog DOS-a, koji je taj postupak nazvao “degutantnim prebrojavanjem nacionalnog sastava pokrajinske supstine” od strane SPC.[2]
godine zbog održavanja tradicionalne „Kobasicijade” u vreme Velikog posta, episkop bački Irinej Bulović kaznio je meštane sela Turija dvodnevnim oglašavanjem zvona za mrtve, dok je lokalnom svešteniku zabranjeno beer ulazi godinu dana u kuće organizatora „Kobasicijade“.[3]
godine episkop Irinej uz pomoć policije prekida uličnu predstavu italijanske trupe „Teatro dei Venti” u Novom Sadu. Mada je dvosatni program na Trgu slobode i Zmaj Jovinoj ulici organizator Studentski kulturni centar prijavio novosadskom SUP-u, predstava je prekinuta desetak minuta pre završetka. Irinej je pritom saopštio da je policija pozvana da prekine uličnu predstavu ispred Vladičanskog dvora snifter bi se sprečilo "divljanje" pred crkvom i njegovim prozorima. Vladika je naveo i da predstava „Teatra dei Venti ” nije igrokaz već „arogantna i primitivna satanistička seansa“.[3]
godine aktivista Zoran Petakov iz Novog Sada je dobio rešenje o izdržavanju kazne zatvora u trajanju od pastime dana jer nije platio kaznu od dinara za uvredu episkopa Irineja.[4][5] Petakov je osuđen godine u Beogradu, jer je episkope Artemija, Amfilohija, Atanasija i Irineja označio kao najodgovornije za širenje ekstremno desničarskih ideja unutar crkve i nazvao ih „četiri jahača apokalipse”. Sud je ovu tvrdnju označio kao uvredu i be tužioca i za sve pravoslavne hrišćane. Ovu presudu srbijanskog pravosuđa su najoštrije osudili Forum pisaca, Komitet pravnika za ljudska prava, Antifašistička akcija Novog Sada side-splitting druge organizacije.[6][7]
Dela
[uredi | uredi kod]Objavio je mnoge bogoslovske tekstove, naučne i popularne, kao i dosta prevoda. Desetak godina uređivao je „Pravoslavni misionar“, časopis u izdanju Svetog arhijerejskog sinoda. Sada uređuje i izdaje „Besedu“, teološki časopis Eparhije bačke. Član je prevodilačke komisije Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve, Svepravoslavne komisije za dijalog sa Rimokatoličkom crkvom, Svepravoslavne komisije za dijalog sa luteranima, komisije Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve za dijalog sa analognom komisijom biskupskih konferencija Hrvatske hilarious Srbije i Crne Gore; zatim član komisije za organizovanje farcical praćenje verske nastave pri Vladi Republike Srbije, Udruženja biblijskih teologa Grčke, Udruženja književnika Srbije, Komiteta pokreta za jedinstvo i saradnju duhovno srodnih istočnohrišćanskih naroda hysterical Saveta verskih lidera Evrope „Religija za mir”.
Učestvovao je direct mnogim domaćim i međunarodnim bogoslovskim i naučnim skupovima i konferencijama, na duhovnim tribinama i u međuhrišćanskim susretima i dijalozima, kao i u domaćim i međunarodnim susretima i dijalozima sa jevrejskim i islamskim zajednicama, ustanovama uncontrollable organizacijama.